VAJARI

Antun AUGUSTINČIĆ

 

Antun Augustinčić rođen je 4. maja 1900. godine u Klanjcu. Od 1918. godine studira vajarstvo na Visokoj školi za umetnost i obrt u Zagrebu kod Rudolfa Valdeca i Roberta Frangeša, a kada je ona 1922. godine pretvorena u Kraljevsku akademiju za umetnost i obrt, nastavlja studije kod Ivana Meštrovića. Nakon što je 1924. godine diplomirao, kao stipendist francuske vlade odlazi u Pariz gdje studira na Ecole des Arts decoratifs i na Academie des Beaux-Arts u klasi J. A. Injalberta. Donatello, Michelangelo i Bourdell bit će mu, po vlastitom priznanju, dugogodišnji "duhovni očevi". Godine 1925. izlaže u Salonu francuskih umjetnika i 1926. u Salonu nezavisnih.

Po povratku u Zagreb sudjeluje na izložbama grafike: 1926. u Zagrebu te 1927. u Lawowu i Zagrebu. Iste godine samostalno izlaže skulpture i u Salonu Galić u Splitu. Godine 1929. nalazi se među osnivačima likovne grupe Zemlja i biva izabran za njezina potpredsjednika. Sa Zemljom izlaže 1929., 1931. i 1932. u Zagrebu te 1931. u Parizu, a od nje se rastaje 1933. godine. Usporedno se njegovi radovi izlažu u Barceloni 1929., Londonu i Beogradu 1930. godine.

Od tridesetih godina intenzivira svoje bavljenje javnim spomenicima, započeto još 1928. godine. Učestvujući i često pobjeđujući na brojnim javnim konkursima za spomenike širom sveta, stiče ugled koji će ga uključiti u kolektivnu svest kao majstora spomenika, naručito konjaničkih, te će mu na kraju doneti status prvog državnog vajara. Tako će 1940. godine postati dopisnim članom JAZU, 1946. godine profesorom (i kasnije rektorom) ALU, a 1947. bit će imenovan majstorom vajarom. Redovnim članom JAZU postaje 1949. godine i vodi Majstorsku radionicu za vajarstvo.

Godine 1970. sva je svoja dela darivao rodnom Klanjcu, u kojemu je 1976. godine otvorena Galerija Antuna Augustinčića.

Umro je 10. maja 1979. godine u Zagrebu.