- Ivan Meštrović
- Antun Augustinčić
- Frano Kršinić
- Toma Rosandić
- Simeon Roksandić
- Tome Serafimovski
- Sreten Stojanović
- Jovan Soldatović
- Milovan Krstić
- Miodrag Živković
- Braća Radović
- Drinka Radovanović
- Radeta Stanković
- Dragomir Arambašić
- Živojin Lazić
- Zoran Ivanović
- Mihajlo Paunović
- Matija Vuković
- Periša Milić
- Manegelo Dančić
- Ostoja Mirko
- Miodrag Micić
- Oskar Berbelja
- Nandor Glid
- Koka Janković
- Dime Todorovski
- Milija Glišić
- Dragan Radenović
- Dragan Dimitrijević
- Vlado Komad
- Caja Radojčić
- Milanko Mandić
- Mića Stanić
- Oto Logo
- Dragan Nikolić
- Dušan Nikolić
- Vava Stanković
- Ilija Kolarević
- Kaća Ristivojev
- Ostoja Balkanski
- Zvonko Šutije
- Milan Kličković
- Vule Marijanović
- Žika Radenković
- Dragoljub Gvozdenović
- Radoslav Simić
- Jelena Dostanić
- Tamara Rakić
- Ubavkić
- Marko Brešanin
- Zagorudnjik
- Aleksandar Zarin
- Bata Urošević
- Arambašić
- Hrlička
- Toma Jovanović
- Milan Besarabić
- Rista Stijović
- Zvonimir Santrač Sani
VAJARI
SRETEN STOJANOVIĆ
![]() |
Rođen je u Prijedoru, u kući pravoslavnih sveštenika, od kojih je nasledio je porodičnu stabilnost i čvrstoću , tako da je čitav svoj život bio čvrst i dosledan u svojim moralnim principima.Pripadao je Mladoj Bosni zbog čega je, kao gimnazista Tuzlanske gimnazije bio osuđem na deset godina zatvora.Takođe je bio angažovan u odbrani nacionalnih interesa na kraju Prvog svetskog rata.
Stojanović je postao skulptor posle studija najpre u Beču 1918.te, a zatim u Parizu.Školarinu su mu plaćali dr Đurica Đorđević i njegova žena Krista, sa kojima je kasnije postao prijatelj.Oni su bili veliki pobornici moderne umetnosti u Jugoslaviji između dva rata, a njihova kuća je bila omiljeno svratište umetnika, pisaca, mladih levo orijentisanih političara i intelektualaca.Usred socijalnih zbivanja, Stojanović se vraća u Bosnu, gde posle rata učestvuje u stvaranju prve Jugoslavije, svojom političkom i kažnjeničkom reputacijom, ratobornošću i revolucionarnim raspoloženjem.
1919. Stojanović je otišao u Pariz, da bi nastavio najbolje umetničke studije, koje su obezbeđivale, ne samo potrebno obrazovanje, već i bliski dodir sa mnogim životnim izazovima, i kreativni podsticaj jedne od najvećih evropskih metropola.
Za vreme Drugog svetskog rata živeo je sa svojom porodicom u Beogradu.Posle rata Stojanović je bio angažovan na mnogim funkcijama: Bio je predsednik Narodnog fronta u Beogradu, narodni poslanik, predsednik Udruženja likovnih umetnika Srbije, dekan Umetničke akademije, urednik lista „ Umetnost“, član Srpske akademije nauka i umetnosti 1950, itd.
Umro je u Beogradu 1960., ostavivši za sobom jedan od najvažnijih vajarskih opusa u srpskoj umetnosti u 20-tom veku.Svom rodnom Prijedoru ostavio je značajan broj svojih dela na poklon. Njegovo stvaralaštvo se, takođe može videti i u galeriji „Pavle Beljanski“ u Novom Sadu, Narodnom muzeju, i Muzeju moderne umetnosti u Beogradu. U memorijalnim zdanjima u Beogradu, Vojvodini,Crnoj Gori i Republici Srpskoj nalaze se neke od njegovih najvažnijih monumentalnih kompozicija.
| Monumentalni spomenici | Reljefi | Galerijske forme | Ekonomska galanterija | Galanterija spomenika |
| Crkvena galanterija | Urbani mobilijar | Mašinsko livenje | Napišite nam E-mail |
